Korupcija u građevinarstvu seže do samih vrhova opštinskih i gradskih vlasti, a mito koje investitori plaćaju za razne usluge čini i do 30 odsto ukupne cene kvadrata u novogradnji tvrde mnogobrojni sagovornici „Blica nedelje“.
Korupcija je praktično zastupljena u svim fazama: od izrade regulacionih i detaljnih urbanističkih planova, odnosno odluke o izgradnji objekta, preko ugovaranja i projektovanja, do same izgradnje i održavanja. Iako se u građevinarstvu obrću stotine miliona evra, a investitori troškove mita kompenzuju „uštedama“ na materijalu, čime ugrožavaju bezbednost stanara.
Uprkos tome što je uvođenje reda u ovu oblast jedan od uslova za ulazak Srbije u Evropsku uniju, država je po ovom pitanju dosad uradila strašno malo, gotovo ništa, kaže za „Blic nedelje“ vlasnik jedne prestoničke građevinske firme, koji je insistirao na anonimnosti.
Prema rečima našeg sagovornika, cvetanju korupcije u građevinarstvu posebno pogoduje loša zakonska regulativa, ali i slaba primena zakona. Rezultat je da svaki dokument koji traži investitor „može, ali i ne mora da dobije“. Da bi otklonili eventualne prepreke, preduzimljivi investitori angažuju pojedine advokatske kancelarije ili razne opunomoćnike, koji su „dobri“ sa ljudima iz opštine ili grada, što je praksa koja je razvijena još devedesetih godina.
- Među raznim oblicima korupcije u građevinarstvu, najviše novca se uzima na donošenju regulacionih planova, odnosno izradi i izmenama detaljnih urbanističkih planova. Tim planovima se, recimo, menja namena zemljišta, pa se nekadašnja industrijska zona pretvara u građevinsko zemljište, ili se za određeni blok zgrada povećava spratnost. Kada se industrijsko zemljište preimenuje u građevinsko, cena mu automatski postaje višestruko veća, pa je i mito tu najveći. Primera radi, ako je cena kvadrata u zgradi podignutoj na takvoj lokaciji 2.000, mito se „ugrađuje“ sa 500 do 600 evra - objašnjava naš sagovornik i dodaje da se „kolač“ deli između investitorovog opunomoćenika, njegove veze na vlasti i članova komisije, koju obično čini po jedan „stručnjak“ iz svake stranke koja učestvuje u vlasti.
S tim u vezi, on kaže da širom Beograda ima puno primera koji potvrđuju ovu praksu: Relativno svež primer pet višespratnica (prostor površine od oko 20.000 kvadrata) koje su izgrađene na potezu od Cvetkove pijace prema tramvajskoj okretnici, na mestu gde su se ranije nalazila skladišta.
Mito se, inače, ređe isplaćuje u novcu. Umesto toga, „partnerima na vlasti“ obično se daje jedan ili nekoliko stanova na toj ili nekoj drugoj lokaciji, kupuje novi automobil, uplaćuje letovanje na nekoj egzotičnoj destinaciji i slično.
- U slučajevima kada investitor gradi samo jednu višespratnicu na nekoj manjoj lokaciji, učešće mita u ukupnoj ceni kvadrata relativno je manje, najčešće do 10 odsto. Tako se, po sličnom principu, pribavljaju razne dozvole i odobrenja - kaže naš sagovornik.
Kada je reč o korupciji u građevinarstvu, situacija nije ništa bolja izvan prestonice, osim što su cene usluga relativno niže u odnosu na beogradske. U jednom gradu u unutrašnjosti, na primer, investitor može pribaviti kompletnu dokumentaciju za višespratnicu u zamenu za par stotina evra (koje se dodaju na zakonski propisanu cenu za izdavanje „papira“), odnosno nekoliko ručkova, letnjih aranžmana ili protivusluga, zavisno već od profesije i veza investitora.
- Uslovno rečeno, manji investitori najveće sume novca plaćaju državnim organima. Tako, recimo, potvrda da objekat ispunjava sve uslove iz EPS - a, legalno košta 50, dok investitor „kome se žuri“ na tu sumu treba da doplati još od 100 do 200 evra. Tu je i protivpožarna saglasnost, koju izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova, po ceni od 750 do 20.000 dinara, a po „ubrzanoj“ proceduri za dodatnih 100 evra - svedoči službenica opštinske uprave grada u unutrašnjosti u kojem živi stotinak hiljada ljudi.

Hrvatski državljanin Robert Matanić, koji je uhapšen u vezi sa ubistvom novinara Ive Pukanića, 2005. godine je bio osuđen u Negotinu na dve i po godine zbog neovlaštenog držanja oružja, a zatim je izručen Bugarskoj gde je bio osumnjičen za ubistvo. (0)
Novi Zakon o javnim nabavkama je već duže vreme u pripremi. Nakon usvajanja Zakona 2002, kao jednog od prvih antikorupcijskih propisa u Srbiji nakon političkih promena iz 2000-te godine, uočene su mnoge nedorečenosti ili nepreciznosti koje su stvarale probleme naručiocima, ponuđačima i državnim organima. (0)
Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da je Srbiji potrebno novo izborno zakonodavstvo kako bi građani glasali za pojedince, a ne za stranačke liste. "Ministarstvo će pokušati ponovo da pridobije političke partnere za promenu izbornog zakonodavstva", rekao je Marković u intervjuu agenciji Beta. (0)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predlog zakona o klasifikaciji informacija i predlog izmena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koje su Skupštini prošle godine podnele nevladine organizacije prikupivši oko 70.000 potpisa građana, nalaze se u skupštinskoj proceduri, ali je neizvesno kada će biti uvršteni u dnevni red. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)