Okružni sud u Beogradu saopštio je danas da je završen istražni postupak protiv bivšeg prinudnog upravnika Mobtela Branislava Anđelića i još 13 osoba zbog zloupotrebe službenog položaja u poslovanju te kompanije.
Prema ranijim navodima Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, osumnjičeni u tom slučaju oštetili su državu preko Javnog preduzeća PTT Srbije, kao suvlasnika Mobtela, za najmanje 10 milijardi dinara, odnosno 115 miliona evra.
Kako je saopštio Okružni sud, spisi predmeta u 104 registratora dostavljeni su Opštinskom javnom tužilaštvu u Beogradu koje će odlučiti da li ima osnova za podizanje tužbe.
Istraga u slučaju Mobtel otvorena je u januaru 2006. godine, a postupak je vođen po tri zahteva za sprovođenje istrage i 24 zahteva za proširenje istrage. Tokom postupka saslušano je preko 100 svedoka i obavljena su građevinska i ekonomsko-finansijska veštačenja koja su, zbog izuzetne obimnosti dokumentacije, trajala više od godinu dana.
Krivične prijave u slučaju Mobtel podnete su i protiv Bogoljuba Karića zbog zloupotrebe službenog položaja i štete od 2,4 milijarde dinara. Za Karićem je raspisana Interpolova međunarodna poternica, pošto je pobegao iz Srbije.
Za isto delo, i pričinjenu štetu od 4,8 milijardi dinara, sumnjiči se i generalni direktor Mobtela Sreten Karić. Krivične prijave su podnete i protiv Zorana Karića, Patrika Harpura Vidomira Parežanina, sudije Trgovinskog suda u Beogradu Žanke Radić, Snežane Kostić, Jovanke Babić, Tamare Đuričić, Turike Veronike Petreski i Branka Krstonošića. Istraga je vođenja i protiv nekadašnjih prinudnih upravnika Mobtela Dušana Đorđevića i Tatjane Rakas, pomoćnika i zamenika generalnog direktora Mobtela Gorana Božića i Bogoljuba Lazića i tehničkog direktora u Mobtelu Pante Uroševića.
U osumnjičeni u istrazi su bili i ovlašćena lica u kiparskoj firmi "Jusiko" i osnivaču Mobtela, BK trejdu iz Moskve, Miša Kuzmanović i referentu "Jusika" Smilja Mladenović.
Kompanija Mobtel je ugašena, a oprema i pretplatnička baza korisnika mobilne telefonije preneta je na kompaniju Mobi 63 koja je 2006. godine prodata norveškom Telenoru za 1,513 milijardi evra.
Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da je Srbiji potrebno novo izborno zakonodavstvo kako bi građani glasali za pojedince, a ne za stranačke liste. "Ministarstvo će pokušati ponovo da pridobije političke partnere za promenu izbornog zakonodavstva", rekao je Marković u intervjuu agenciji Beta. (0)
Koliko su u Srbiji zaštićeni oni koji ukažu na nepravilnosti ili neefikasno trošenje narodnog novca pokazaće vreme i sud u slučaju građevinskog inspektora iz Novog Sada, Zorana Jovanovića. (0)
Na prvi pogled se može činiti da zakon kojim se štite podaci o ličnosti nema neposrednog dodira sa korupcijom i borbom protiv korupcije. Međutim, te veze postoje, a u slučaju Srbije su i dodatno ojačane vezom koja postoji između predloženog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ostalih antikorupcijskih propisa. (3)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.
Pri formiranju zatvorene grupe korisnika za moje preduzeće podpisao sam Ugovor sa Mobtelom.Ta vrsta Ugovora se naziva pravničkim žargonom Ugovor o pristupu i postoje zakonske odredbe kojih treba da se pridržava davalac usluge,u ovom slučaju Mobtel.Normalno da se takvim ugovorom Mobtel maksimalno zaštitio.Po zakonu takav ugovor je morao da dobije saglasnost davaoca licence i partnera u suvlasništvu.
Mobtel je nezakonito krenuo u akciju protiv moje firme,a kasnije sam zaključio da je bilo takvih akcijam i sa stotinama drugih firmi.Kad se napravi analiza vidi se da je to bio smišljen algorizam u sprezi sa Trgovinskim sudom i rukovodstvom firme.Kada sam prozreo kakav su sistem smislili za otimačinu novca,rešio sam da se lično posvetim vođenu sporova uz pomoć mojih poznanika;pravnika,inženjera i ekonomista.Ušao sam u vođenje parnicaa sa Mobtelom.Za nepune dve godine vođenja spora imao sam 106 ročišta u Trgovinskom sudu u Beogradu i bar desetak sastanaka sa raznim rukovodiocima Mobtela,od kojih su neki na spisku protiv kojih je vođena istraga.Takođe, su pojedine sudije protiv kojih se vodi istraga vodile sporove na ročištima Mobtel-Belfon.
Naravno, da sam znao da nemam nikakve šanse da dobijem spor jer mi je bilo signalizirano sa više strana da su suđenja režirana.Ko mi je signalizirao;pojedini rukovodioci iz Mobtela,pojedini dobro informisani ljudi iz branše,pa čak i pojedine dobronamerne sudije koje su sudile u sporu.Međutim,želeo sam da vidim dokle ide korupcija i šta su spremni da urade pojedini ljudi da bi došli do lične koristi.
Bio sam uporan i priveo sam proces kraju.Dobio sam sve presude po parnicama koje su vođene (ukupno 27 parnica).Na sve presude sam se žalio Višem Trgovinskom sudu u Beogradu.Naravno, da nisam očekivao da će biti pozitivno rešene.
Sakupio sam obimnu dokumentaciju koja predstavlja
Veliku bruku za naše sudstvo i dokaz o sprezi sa privradnim kriminalom.Bilo je jako interesantno čitati presude sa nemuštim obrazloženjima,bez argumenata i bez uporišta u Zakonu i pravnom sistemu.Vrlo su interesantna"takozvana" slobodna sudijska uverenja.
Pratio sam celu ujdurmu koja se dešavala oko prodaje Mobtela i zaključio da mi nije da još gubim vreme i energiju oko isterivanja nemogućeg.
Svestan sam da ovako nešto ne bi moglo da se desi
u pravno uređenom sistemu.Imam neki osećaj da kad bi se ovim pozabavila neka ozbiljna advokatska kancelarija,da pošto Moblel još nije likvidiran,može da se pokrene spor sa priličnim odštetnim zahtevom.Takođe mislim da bi slučaj mogao da se iznese pred međunarodni sud pravde,jer je kod domaćih sudova sve pokušano,ali
bez rezultata.
Molm Vas da mi odgovorite na ovaj moj komentar,da li sam u zabludi ili je možda interesantno da nešto pokušamo da objavimo.
Napomonjem da posedujem sistematizovanu dokumentaciju sa imenima i prezimenima svih aktera u parničnim postupcima između Mobtela i Belfona,ato znači;rukovodilaca Mobtela,ljudi iz Ministarstva Telekomunikacija,Sudija i njihovih presuda, kako Trgovinskog tako i Višeg Trgovinskog suda u Beogradu.
Pozdrav Zoran Dovniković.