U razvijenim demokratijama podacima o imovini funkcionera se bave za to nadležne institucije, a ne sami funkcioneri, u predizborne svrhe
Čelnici koalicije koja na predstojećim parlamentarnim izborima nastupa pod sloganom „Evropska Srbija”, ovih dana su upoznali javnost sa svojim imovinskim kartama. Za njihovim primerom su se zatim poveli predsednik LDP-a Čedomir Jovanović i potpredsednik SRS-a Dragan Todorović. Inicijativu za medijsku prezentaciju imovinskih karata pokrenuo je predsednik G17 plus ministar Mlađan Dinkić.
Ne ulazeći u verodostojnost prezentovanih podataka, činjenica da se ovim pitanjem bave sami funkcioneri predstavlja zloupotrebu borbe protiv korupcije u predizborne svrhe i suštinski je obmanjivanje, a ne informisanje javnosti. Tim pitanjem se, naime, u razvijenim demokratijama bave institucije u čiju nadležnost spadaju imovinske karte, a ne sami funkcioneri koji bi trebalo da budu predmet kontrole.
U Srbiji je za vođenje imovinskih kartona nadležan Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa. Odbor je osnovan Zakonom o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija aprila 2004, a konstituisan januara 2005. Međutim,već početkom 2006. Ministarstvo pravde je pripremilo nacrt zakona o agenciji za borbu protiv korupcije kojim je predviđeno ukidanje pomenutog odbora, dok je tadašnji ministar Stojković javno iznosio ocene da ova institucija ne radi dobro. Septembra 2006. odbor je dostavio vladi svoje predloge za izmene i dopune Zakona o sprečavanju sukoba interesa koje bi im omogućile efikasniji rad, ali vlada na ovaj predlog nije odgovorila.
Juna 2007. javnost je imala priliku da se uveri da u delu zakona koji reguliše podnošenje podataka za imovinske karte postoje ozbiljni nedostaci: Božidar Đelić je izbegao da pomene akcije koje de fakto poseduje u Meridijan banci, izgovarajući se da ga propisi obavezuju da prijavi samo imovinu koja se vodi na njegovo ime, ali ne i onu koju poseduju njegove firme. A kako zakon pod povezanim licima podrazumeva i strine i zaove, ali ne i pravna lica sa vlasničkim udelom funkcionera, Republički odbor je protiv gospodina Đelića obustavio postupak. Međutim, na istoj sednici, odbor je doneo pravni stav da funkcioneri u svoje imovinske karte, osim podataka o pravnom licu u kom imaju akcije, ubuduće moraju navesti i svoja imovinska ili upravljačka prava s obrazloženjem da se ovi podaci ne podnose samo zbog praćenja stanja imovine pre i posle vršenja javne funkcije već i radi identifikovanja povezanih lica.
Nekoliko meseci kasnije, Ministarstvo pravde je pripremilo novi nacrt zakona o agenciji za borbu protiv korupcije, koji ponovo predviđa ukidanje Republičkog odbora.
Pre osam godina, DOS je uoči dolaska na vlast ponudio građanima ugovor kojim se obavezao na izgradnju institucija demokratske države. Danas, umesto da instituciji nadležnoj za imovinske karte podnesu valjan izveštaj, funkcioneri koji godinama otežavaju rad Republičkog odbora sazivaju novinare kući na kafu, i pokazuju kako su im stanovi skromni, a žene ljubazne. Pritom je ministar, kome fali jedna soba da bi razvio svoj muzički talenat, u proteklih sedam godina raspolagao praktično celokupnim finansijama države, a da skupština nije usvojila nijedan završni račun budžeta niti građani imaju verodostojne informacije kako su u tom periodu trošene javne finansije; iako je Zakon o državnoj revizorskoj instituciji usvojen još novembra 2005. ona do danas nije počela sa radom, pa je Srbija još uvek jedina evropska zemlja koja nema eksternu reviziju javnih finansija.
Onda građanin izađe na ulicu i vidi basnoslovno skupe predizborne kampanje, mitinge na koje se stranački aktivisti dovoze autobusima iz cele Srbije, događanja naroda za koja se đaci puštaju sa časova, tabloidne reportaže sa džet-set prijema na kojima ministri i njihove supruge nose večernju toaletu skuplju od prijavljene imovine.
Sutra će političke partije podneti izveštaje o finansiranju tako što će lideri provesti novinare kroz skromne stranačke prostorije, upoznati ih sa ljubaznim sekretaricama i pokazati filadendron koji tu stoji još od Koalicije „Zajedno”, telefonski aparat preko kog su branili univerzitet od Šešeljevog zakona, stari dobri „pentijum 1” sa kog su probijali medijsku blokadu.
Ove 2008. godine mediji za čiju nezavisnost smo se borili, umesto da prate uspostavljanje i rad institucija, vode abrove po ministarskim stanovima. Ugovor sa građanima iz 2000. godine nije ispoštovan, funkcioneri odbijaju da polože račune za svoj osmogodišnji rad, a nude nam novi ugovor za put ka evropskoj Srbiji. Ko će pristati da ga potpiše?
Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije
Nakon objavljivanja najnovijeg izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije na putu evrointegracija mogli smo da čujemo da je „sistemska korupcija i dalje ozbiljan problem“ (EK) ali takođe i ocene da je „ovo najbolji izveštaj za Srbiju do sada“. (1)
Primena Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela predstavljena je javnosti u stilu u kojem je i najavljena - u stilu reklamne kampanje. Nije, naravno sud odgovoran zbog načina na koji se javnosti predstavlja primena zakona. Sud, prema zakonu, odlučuje o predlogu redovnog tužilaštva i Specijalnog tužilaštva, koje prethodno nalaže finansijsku istragu. Krajem septembra, na osnovu rezultata jedne takve istrage, trajno je oduzet plac u Šilerovoj ulici u Zemunu naslednicima vođa zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića. Nigde, međutim, ni reči o tome gde je završio novac vođa "najopasnije bande na Balkanu", (0)
Direktorka Agencije za borbu protiv korupcije najavljuje striktnu primenu novih, pooštrenih, mera za sprečavanje sukoba interesa, promene u sistemu kontrole finansiranja stranaka u skladu sa preporukama Saveta Evrope. Agencija će, najavila je, početi rad sa oko 50 zaposlenih. (0)
Zaštitnik građana Saša Janković podneo je Skupštini Srbije amandman na Vladin Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja kojim se garantuje zaštita duvačima u pištaljku. (2)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.
Ona izokola iznosi teoriju zavere da je Ministarstvo pravde pripremilo nacrt novog zakona o agenciji za borbu protiv korupcije kako bi se ukinulo podnošenje podataka o imovini. Nacrt zakona, međutim, predviđa veće obaveze funkcionera, zakonom su obuhvaćene firme u vlasništvu (a ne tumačenjem odbora kao do sada), a predviđa i veće obaveze agencije koja će umesto odbora (sastavljenog od 9 ljudi kojima je to dodatna delatnost) primati i KONTROLISATI (što odbor nije činio) podatke o imovini.
Gospođi Barać izgleda da smeta što se u zakonu ne pominje njen savet (vladin savet, da budemo precizni) i što savetu nisu zakonom data "šira ovlašćenja", odnosno što od tog SAVETODAVNOG tela (sastavljenog od javnih ličnosti koje su dovedene u telo zbog ličnog integriteta ne zbog činjenice da su poznavale oblast borbe protiv korupcije, jer kako bi se tu našli dramaturg, lekar, antropolog etc) nije napravljeno specijalno tužilaštvo-policija-sud ili bar specijlano istražno odeljenje.
Nije lepo napadati ono što je dobro u nameri da se pokaže da BAŠ NIŠTA (OSIM NAS) NE VALJA. Tako se ruši sistem, ugrožavaju institucije i to je pravi način da se građanima pošalje poruka ' upustite se i sami u korupciju jer vidite da niko ništa ne čini u borbi protiv nje. A to nije istina.