Presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu kojom se Železnicama Srbije nalaže da na posao vrate otpuštenog sindikalca Milana Cvejića ponovo je u žižu javnosti donela priču o nabavci šinobusa iz Švedske. Naime, u presudi Drugog opštinskog suda navodi se da je "sporni ugovor o kupovini šinobusa zaključen suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama, da je zaključen na 3.500.000 evra, a prema prihvaćenoj ponudi cena je bila 2.850.000 evra, što ukazuje da je bilo legitimno pravo sindikata da o tome raspravlja".
- Odluka suda potvrđuje staru maksimu da je "pravda spora ali dostižna". Očekivao sam ovakvu odluku jer su argumenti bili na mojoj strani. Posebno me raduje što se u presudi precizno navodi da su švedski šinobusi nabavljeni suprotno Zakonu o javnim nabavkama. Podsećam da je isti zaključak, još 2005. godine, donela i Uprava za javne nabavke. Poslovodstvo Železnica Srbije se dva puta ogrešilo o zakone. Prvi put kada je odlučila da nabavku ugovori bez propisane tenderske procedure, a potom je napravljen još jedan prekršaj s obzirom na to da je ugovorom predviđeno da se za šinobuse plati 2,8 miliona evra da bi na kraju ugovor bio zaključen na 3,5 miliona evra. Kako u cifru od 3,5 miliona evra nije uračunat porez, jasno je da je reč o malverzaciji. Ali, čak i da drugostepeni sudski organ potvrdi odluku Drugog opštinskog suda, ne očekujem da će to naterati generalnog direktora Železnica Milanka Šarančića da konačno počne da poštuje sudske odluke. Ipak, siguran sam da moja pobeda na sudu predstavlja skromni doprinos nastojanjima da poslovodstvo Železnica Srbije bude smenjeno zbog brojnih malverzacija kojima su naneli veliku štetu preduzeću - kaže za Danas Milan Cvejić, bivši član Upravnog odbora Železnica Srbije.
Juče nismo uspeli da dođemo do generalnog direktora Železnica Srbije Milanka Šarančića koji se, kako nam je objašnjeno, nalazi na službenom putu u Moskvi. Umesto toga, dobili smo izjavu direktora Medija centra Železnica Srbije Mileta Lokasa koji je ponovio da su pravnici Železnice uložili žalbu na odluku Drugog opštinskog suda i da se neće oglašavati o tom pitanju dok ne bude donesena drugostepena presuda. On je podsetio da je reč o presudi o radnom sporu, a nikako o poslovnoj politici Železnica Srbije kao što se želi prikazati u javnosti.
Železnice su 19. jula 2005. godine Upravi za javne nabavke uputile dopis u kome se ističe da je Upravni odbor odlučio da od firme Sved rejl kupi deset polovnih šinobusa, izbegavši tako raspisivanje tendera za tu nabavku. Prema tom izveštaju, Upravni odbor Železnica Srbije odobrio je da vrednost nabavke bude 2.850.000 evra (2.500.000 evra za 10 šinobusa i 350.000 evra u vrednosti rezervnih delova). Ne čekajući na odobrenje Uprave, Železnice su istog dana sklopile sa bankom Hipo Alpe Adrija lizing ugovor o finansijskom lizingu za nabavku 10 šinobusa, ali ne na 2.850.000, već u vrednosti od 3.500.000 evra. Milana Cvejić se kao predstavnik zaposlenih u Upravnom odboru Železnica Srbije usprotivio kupovini šinobusa direktnom pogodbom umesto raspisivanjem tendera, a o neregularnostima u tom poslu obavestio i javnost, zbog čega je dobio otkaz. Cvejić je otpušten jer je, kako je tvrdilo poslovodstvo Železnica Srbije, davanjem netačnih podataka medijima, naneo štetu tom preduzeću, kao i zbog toga što je davao izjave medijima, a da za to nije imao ovlašćenje generalnog direktora. Cvejić je zbog otkaza podneo sudsku tužbu protiv poslovodstva Železnica Srbije. G. Vlaović
Presuda o vraćanju Milana Cvejića na posao samo je potvrdila naše ranije tvrdnje da su šinobusi iz Švedske nabavljeni mimo procedure predviđene Zakonom o javnim nabavkama. Članom 77. tog Zakona precizirano je da se na konkurs za dobijanje određenog posla moraju prijaviti bar dva ponuđača, što kada je reč o nabavci posla koji su Železnice Srbije ugovorila sa Šveđanima nije bio slučaj. Imajući u vidu novonastalu situaciju, bilo bi potrebno pokrenuti postupak kojim bi se proglasila ništavost sklopljenog ugovora. To može učiniti strana koja smatra da je oštećena takvim poslom ili javni pravobranilac koji je za to ovlašćen po službenoj duznosti - izjavio je za Danas Predrag Jovanović, direktor Uprave za javne nabavke.
Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da je Srbiji potrebno novo izborno zakonodavstvo kako bi građani glasali za pojedince, a ne za stranačke liste. "Ministarstvo će pokušati ponovo da pridobije političke partnere za promenu izbornog zakonodavstva", rekao je Marković u intervjuu agenciji Beta. (0)
Koliko su u Srbiji zaštićeni oni koji ukažu na nepravilnosti ili neefikasno trošenje narodnog novca pokazaće vreme i sud u slučaju građevinskog inspektora iz Novog Sada, Zorana Jovanovića. (0)
Na prvi pogled se može činiti da zakon kojim se štite podaci o ličnosti nema neposrednog dodira sa korupcijom i borbom protiv korupcije. Međutim, te veze postoje, a u slučaju Srbije su i dodatno ojačane vezom koja postoji između predloženog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ostalih antikorupcijskih propisa. (3)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)