Pred Specijalnim sudom u Beogradu 19. maja je počelo suđenje kriminalnoj grupi jednog od najbogatijih ljudi regiona Stanka Subotića Caneta, optuženoj za šverc cigareta tokom 90-tih godina.
Suđenje je počelo bez prisustva prvooptuženog Subotića, koji je 28. aprila uhapšen na moskovskom aerodromu Šeremetjevo i u Rusiji mu je određen ekstradicioni pritvor, pa je sud razdvojio postupak u odnosu na njega. Suđenju ne prisustvuje ni Subotićev sestrić Nikola Milošević, koji je u besktvu.
Grupa od 15 članova optužena je da je od 1995. godine do kraja 1996. godine preko Subotićevog preduzeća „Mia“ sa Uba uvozila cigarete bez plaćanja carine uz lažnu dokumentaciju ili ih prikazivala kao robu u tranzitu, a zatim ih skladištila u neregistrovane magacine i prodavala bez plaćanja poreza. Tako je, prema optužnici, grupa za dve godine „zaradila“ ukupno 56,2 miliona nemačkih maraka i oko osam miliona američkih dolara. Takva operacija nije mogla da bude izvedena bez podrške državno-bezbednosnih struktura, pa se na optužnici našao i bivši direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes, koji je, kako tvrdi Specijalno tužilaštvo, na granične prelaze slao svoje poverljive ljude vozilima carine sa policijskim tablicama da organizuju ulazak konvoja kamiona sa švercovanim cigaretama i da ih doprate do magacina preduzeća Mia. Za sprečavanje „bilo kakve kontrole“ policije i finansijske policije Subotićevog preduzeća optuženi su bivši šef Centra Državne bezbednosti u Novom Sadu Milovan Popivoda i bivši načelnik novosadske policije Miodrag Zavišić.
Jedan od osnivača zloglasne jedinice Škorpioni i bivši zamenik ministra odbrane Republike Srpske Krajine Milan Milanović Mrgud optužen je da je organizovao oružanu pratnju konvoja sa cigaretama. Na optužnici se našla i pevačica Ivana Olujić Oluja, koja je pronašla magacin u Novom Sadu u koji su smeštane cigarete. Subotićev vozač Milan Ranković Pekin i Luka Nenadić optuženi su da su pretukli finansijskog policajca koji je pokušao da izvrši kontrolu magacina sa švercovanim cigaretama u Rumenci.
Grupa je otkrivena u policijskoj akciji „Mreža“, pokrenutoj sredinom 2003. godine, osumnjičeni su uhapšeni u julu prošle godine, a Specijalno tužilaštvo podiglo je optužnicu u novembru. Subotićevi advokati ponudili su tri dana pre hapšenja u Moskvi jemstvo od 700.000 evra, a tri dana pre početka suđenja podigli su ulog dva miliona evra. Ako bi sud prihvatio jemstvo i doneo rešenje o ukidanju pritvora Subotića, on bi mogao da se brani sa slobode i Rusi bi da ga pustili iz ekstradicionog pritvora. Istovremeno, advokati prvooptuženog pokrenuli su svojevrsnu medijsku kampanju svakodnevnim izdavanjem saopštenja u kojima navode da se protiv njihovog branjenika vodi „politički proces“, a u dnevnim novinama su kao oglas preko cele strane objavili da su Evropskom sudu za ljudska prava podneli tužbu zbog kršenja Subotićevih prava na odbranu.
To je navelo vršioca dužnosti republičkog tužioca Slobodana Radovanovića da od Advokatske komore zatraži pokretanje disciplinskog postupka protiv branilaca Subotića, koje predvode advokati Vlado Pavićević i Radoslav Tadić, a komora je dužna da pokrene postupak po prijavi tužioca. Tadić i Pavićević uzvratili su optužbom da ih Radovanović „zastrašuje“ i prijavili ga Etičkom komitetu Udruženja tužilaca Srbije.
Na samom suđenju, Subotićevi zastupnici su rekli da bi se on sigurno pojavio pred sudom, gde bi mogao da kaže kojim je političarima davao novac, ko ga je ucenjivao i ko mu je pretio, te kakvom je progonu bio izložen. Tvrdili su i da su, iako je Subotić legalno trgovao cigaretama, progon njihovog branjenika organizovali „pravi šverceri cigareta“, koji će ostati zaštićeni dok traje suđenje Subotiću, jer delo zastareva 2010. godine, a moguće je da do tada neće biti doneta pravosnažna presuda. Policija je kao učesnike u tom najunosnijem nelegalnom poslu prethodne decenije, u kojem je dobit na jednom šleperu švercovanih cigareta iznosila i do 400.000 nemačkih maraka, označila, prema navodima medija, i predsednika kompanije Delta Miroslava Miškovića, bivšeg šefa Državne bezbednosti Jovicu Stanišića, biznismena Mirka Vučurevića, bivšeg direktora Radiotelevizije Srbije Milorada Vučelića, Dušimira Zabunovića, vlasnika MPS-a ,biznismena Mladena Grujića, koji je i poslanik Nove Srbije Velimira Ilića, kao i vlasnika kompanije Interspid Petra Komljenovića. Niko od navedenih nije optužen za šverc cigareta. Javnost je bila izložena sličnim najavama o „punoj istini od koje će se tresti Srbija“ i posle predaje bivšeg pukovnika DB-a Milorada Ulemeka, kasnije osuđenog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića i brojna druga ubistva i otmice. Ulemekovi navodi da je u ronilačkoj opremi preplivavao Dunav i Drinu i po nalogu Čedomira Jovanovića i Vladimira Popovića nosio 600 kilograma heroina u Hrvatsku i Bosnu zabavljali su javnost nekoliko dana, ali je na kraju Ulemeku izrečena maksimalna kazna od 40 godina zatvora. Optuženi, podsetimo, nisu dužni da govore istinu u svojoj odbrani, pa ostaje da se vidi da li je možda i Subotić ronio Drinom i Dunavom sa cigaretama i po čijem nalogu.
Nezavisni analitičari naklonjeni Ubljaninu iz sela Kalinovac, međutim, unapred procenjuju da „Subotićeva odbrana ima dosta jakih argumenata“, dok zavisni tabloidi preciziraju da bi Cane u sudnici mogao da priredi prikazivanje video snimka na kojem se vidi kako u svom letnjikovcu u Marbelji daje novac bivšem ministru unutrašnjih poslova Dušanu Mihajloviću. U međuvremenu, optuženi bivši načelnik novosadske policije Miodrag Zavišić rekao je u svojoj odbrani da je vrh policije od njega tražio da obustavi istragu o švercu cigareta, a da ga je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Zoran Sokolović obavestio da “DB radi posao za vladu”, dok mu je zamenik ministra Radovan Stojičić Badža rekao da se švercom cigareta probijaju ekonomske sankcije protiv Srbije i naložio mu da pusti na slobodu tada privedenog Mirka Vučurevića. Zavišić je rekao i da mu je Stojičićeva supruga ispričala da je čula kako se priča da je Badžino ubistvo organizovao Subotić. Stojičić je ubijen aprila 1997. godine, a njegov brat Siniša Stojičić optužen je kao organizator druge kriminalne grupe koja je švercovala cigarete, i to suđenje je takođe u toku pred Specijalnim sudom. Optuženi Popivoda rekao je u odbrani da je Subotića upoznao u jednoj novosadskoj kafani na večeri kojoj su prisustvovali i Vučelić i vlasnik televizije Pink Željko Mitrović, a goste su zabavljali pevači Džej i Aca Lukas. Popivoda je dobro zapamtio da je to bilo aprila 1997. godine, jer je iste večeri ubijen Stojičić. Subotićevi advokati u brojnim istupima u javnosti pominju pritiske na Caneta i progon njihovog klijenta posle 1997. godine. Subotić nije optužen za ubistvo Stojičića, a te godine je premestio svoje poslove u Crnu Goru. Iste godine je izbio i žestok sukob tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića i tadašnjeg i sadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića čije su glavne teme u javnosti bile demokratija i patriotizam, a mediji su spekulisali da se iza svega krije ulazak u posao Miloševićevog sina Marka Miloševića, čime je Subotić postao suvišan u Srbiji.
Protiv Marka Miloševića i njegove majke Mirjane Marković, koji žive u Rusiji, u Srbiji je u toku istraga o švercu cigareta i oni su označeni kao organizatori treće velike kriminalne grupe, a optužnica protiv njih dvoje nije podignuta. Nije izvesno da će se to i dogoditi, jer je u aktuelnim pregovorima o formiranju Vlade Srbije jedan od uslova “reformisane” Socijalističke partije Srbije “prestanak političkog progona porodice Milošević”. Da je u pitanju opšti “politički progon” slažu se i Subotićeva odbrana i “mladi, reformisani” sledbenici Slobodana Miloševića, s tim što Canetovi advokati tvrde da je njihov branjenik bio izložen “progonu” i tokom Miloševićeve vladavine. Subotić se posle prelaska u Crnu Goru zbližio sa Đukanovićem, za koga je u jedinom televizijskom intervjuu rekao da ga “poznaje, i to dobro” i da je crnogorskoj vladi “pomogao da kupi avion”. Eventualnu Đukanovićevu umešanost u šverc cigareta ispitivali su i italijanski državni organi, a optužnica protiv njega u Italiji nije podneta, dok crnogorske opozicione partije tvrde da je Đukanović ponovo zaseo u premijersku fotelju i prihvatio se reformskog pregalaštva i vođenja Crne Gore ka evroatlantskim integracijama kako bi zapravo dobio imunitet od progona, ovoga puta italijanskih organa.
U međuvremenu je Subotić, između 1999. godine i 2001. godine, bio i državljanin Hrvatske, a do hapšenja je živeo u Švajcarskoj. Subotić je i tokom rata gajio simpatije prema Hrvatskoj, ili bar jednom njenom delu, koji se tada nazivao Republika Srpska Krajina, jer je, ako je verovati odbrani njegovog sluge i vozača Milana Rankovića Pekina, izdašnim donacijama pomagao RSK, ali je zauzvrat dobio samo dve, tri zahvalnice od Mrguda. Takva nezahvalnost u Krajini je, kako tvrdi Ranković, veoma bolela dobrotvora Subotića.
Subotić (1959) koji spada u red kontroverznih biznismena, i pored silnih progona kojima je bio izložen, nije dozvolio da ga obuzme manija gonjenja, nego je neprekidno širio svoje poslove i uvećavao bogatsvo, koje se procenjuje na više od 500 miliona evra. Istovremeno, istakao se i kao zadužbinar, pa je finansirao izgradnju crkve u rodnom Ubu. U Srbiji je vlasnik preduzeća “Futura plus”, najveće mreže kioska na kojima se prodaju štampa i cigarete, preduzeća “Famis” koje proizvodi suhomesnate proizvode, i vlasnik je veoma vrednog zemljišta duž auto puta od Beograda prema aerodromu “Nikola Tesla”. U Danskoj je osnovao kompaniju “EMI”. U Crnoj Gori poseduje velelepnu vilu pored ostrva Sveti Stefan, kao i deo ostrva Sveti Nikola i zemljište na Svetom Stefanu. Najveći je uvoznik alkoholnih pića u Crnu Goru. Razgranate poslove ima i u Rusiji, a u Burgundiji je vlasnik stotina hektara vinograda i proizvođač kvalitetnih vina. Oženjen je Jagodom, sa kojom ima ćerku Miu. Na njegovom internet sajtu stanksubotic.net navodi se da svoj poslovni uspon definiše rečima: “Ne gazim reč. Ne gazim nikoga”. “Poštujem tradiciju, pretke, veru. Ali nisam nostalgičar. Mada… kad god čujem staru srpsku pesmu: ‘Tamo daleko… tamo je selo moje, tamo je moj rodni kraj’, napune mi se oči suzama”, jedna je od “misli o životu i poslu” optuženog mislioca i biznismena Stanka Subotića Caneta.
Ime Stanka Subotića Caneta je široj javnosti postalo poznato tek 2001. godine, posle tekstova Ive Pukanića u hrvatskom listu Nacional, u kojima je za šverc cigareta optužen i premijer Srbije Zoran Đinđić, ubijen 2003. godine. Subotić je pred hrvatskim sudovima dobio sporove protiv Nacionala, koje je pokrenuo po tužbama za klevetu. Đinđić svakako nije bio kompanjon u nelegalnim poslovima Subotića, koji bi, da je to bilo tačno, uz podršku Đinđića kasnije ostvario svoj najambiciozniji poslovni poduhvat u Srbiji – najavljivanu izgradnju fabrike cigareta BAT (British American Tobačo). To se, međutim, nije dogodilo. Đinđić
jeste leteo privatnim avionom Subotića, što su tabloidi iskoristili da optuže premijera za korumpiranost. Iako se masno obogatio tokom vladavine Slobodana Miloševića i Jovice Stanišića, Subotić je, prema tvrdnjama njegove odbrane, pomagao rušenje Miloševićeve vlasti pomaganjem tada opozicionim strankama. O prirodi kontakata sa Subotićem nekih Đinđićevih saradnika, recimo Dušana Mihajlovića Vladimira Popovića, možda će se nešto više saznati tokom suđenja. Pomenuta dvojica priredila su javnosti spektakularni sukob leta prošle godine, a povodom Subotićeve tvrdnje da ga je Mihajlović upoznao sa detaljima akcije “Mreža”, obavestivši ga da je “čist”. Mihajlović je to negirao, rekavši da “bogatom zemljaku, gospod’nu Canu Subotiću”, nije ni mogao da pokaže izveštaj jer nije bio završen za njegovog ministarskog mandata, te da se sa Subotićem upoznao na insistiranje Popovića.
Popović je, suprotno, tvrdio da je Mihajlović pokazao izveštaj Subotiću, a bivši ministar je uzvratio optužbom da je paralelna vlast Popovića dovela do ubistva Đinđića. Letnji pljusak optužbi ubrzo se završio, a ostaje da se vidi do kakvih će padavina eventualno doći pred tročlanim ženskim sudskim većem Specijalnog suda, kojim predsedava sudija Milena Rašić, a članice su Biljana Sinanović i Snežana Jovanović.

Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da je Srbiji potrebno novo izborno zakonodavstvo kako bi građani glasali za pojedince, a ne za stranačke liste. "Ministarstvo će pokušati ponovo da pridobije političke partnere za promenu izbornog zakonodavstva", rekao je Marković u intervjuu agenciji Beta. (0)
Koliko su u Srbiji zaštićeni oni koji ukažu na nepravilnosti ili neefikasno trošenje narodnog novca pokazaće vreme i sud u slučaju građevinskog inspektora iz Novog Sada, Zorana Jovanovića. (0)
Na prvi pogled se može činiti da zakon kojim se štite podaci o ličnosti nema neposrednog dodira sa korupcijom i borbom protiv korupcije. Međutim, te veze postoje, a u slučaju Srbije su i dodatno ojačane vezom koja postoji između predloženog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ostalih antikorupcijskih propisa. (3)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)