Sa malih ekrana ovih dana smo bombardovani svakojakim izjavama „budućih predsednika“ Republike Srbije koji se utrkuju u što žešćim i bombastičnijim izjavama kako će ako postanu predsednici iskoreniti korupciju, sve vrste kriminala, sve vrste raznih mafija kakve se nigde ne pominju, nepoštenje i sve ono što poštenom građaninu izaziva gađenje.
Prosto čovek ne može da poveruje koliko svi oni potcenjuju građane Srbije smatrajući ih verovatno idiotima, kao da se narod barem u poslednjih dvadesetak godina nije nagledao raznih poštenjačina i boraca za srpstva raznih vrsta i boja, kojima su usta i pre Slobe i za vreme Slobe i posle Slobe bila puna patriotizma, a pri tome su im isto tako bili puni džepovi i džakovi srpskih narodnih para.
Kao da svi oni nisu bili u prilici da se već izbore sa korupcijom i kriminalom u proteklim vremenima. Bili su u prilici i te kako su bili u prilici, a rezultate njihovog poštenog i iskrenog rada vide se na svakom koraku. Umesto da unište korupciju i kriminal uništili su banke, uništili su fabrike, mnoge mlade su najurili u beli svet, sve što su generacije stvarale prodali su za bud zašto, školovane i stručne radnike isterali su na ulicu, buvljake i razne budžake, a na njihova mesta doveli rođake, partijske kolege, tzv. eksperte i stručnjake koji nemaju ni dana staža.
Šta su uradili u borbi protiv kriminala i korupcije? Ništa. Niti će. A zašto neće? Pa jednostavno što to i nije njihov posao. Zna se vrlo dobro šta je po Ustavu i Zakonu posao predsednika Srbije. Sigurno nije ono što svi oni obećavaju. Za to postoje i organi i institucije čiji su to zadaci, a ponajmanje predsednika Republike Srbije. Da se podsetimo šta su po Zakonu o Predsedniku Republike Srbije dužnosti predsednika:
I. prema članu 19, Predsednik Republike može, uz pismeno obrazloženje, vratiti Narodnoj skupštini izglasa ni zakon na ponovno odlučivanje ako smatra da zakon nije saglasan sa Ustavom ili da je u suprotnosti s potvrđenim međunarodnim ugovorima ili opšteprihvaćenim pravilima me đunarodnog prava ili da pri donošenju zakona nije poštovana procedura koja je propisana za donošenje zakona ili da zakon ne uređuje neku oblast na odgovarajući način.Predsednik Republike ne može Narodnoj skupštini vratiti na ponovno odlučivanje zakon o kome su se građani izjasnili na referendumu pre njegovog donošenja i zakon koji su građani potvrdili na referendumu.
II. po članu 20, Predsednik Republike može da raspusti Narodnu skupštinu na obrazlože ni predlog Vlade.Predsednik Republike dužan je da raspusti Narodnu skupštinu u slu čajevima koji su određeni Ustavom. U oba slučaja, sa ukazom o raspuštanju Narodne skupštine predsednik Republike donosi odluku kojom raspisuje izbore za narodne poslanike. Predsednik Republike ne može da raspusti Narodnu skupštinu dok traje ratno ili vanredno stanje.
III. po članu 23, Odnosi predsednika Republike s drugim državnim organima zasnivaju se na saradnji i obaveštavanju, u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima i odvijaju se bez odlaganja kad to iziskuje nesmetano izvršavanje nadležnosti predsednika Republike.Narodna skupština i Vlada dužne su da predsednika Republike na njegov zahtev obaveštavaju o pitanjima iz svoje nadležnosti koja su bitna za izvršavanje nadležnosti predsednika Republike. Predsednik Republike obaveštava Narodnu skupštinu ili Vladu na njihov zahtev o pitanjima iz svoje nadležnosti koja su bitna za ostvarivanje nadležnosti Narodne skupštine ili Vlade.
Sva ostala obećanja nisu u njegovoj nadležnosti. Ako bi stvarno hteli da se obračunaju sa svim pobrojanim kriminalima i raznim mafijama, onda to najlakše mogu da urade tako što će preko svojih “PARTIJSKIH POSLANIKA” uticati da donose narodne a ne “partijske zakone, uredbe i druga podzakonska akta” da naprave nezavisne, a ne “partijske institucije sistema” ,neka preko tih istih poslanika izglasaju da se uspostave samostalni i nezavisne institucije sistema, neka donesu takve Zakone čijom primenom neće biti niko izuzet od odgovornosti, da usaglase domaće zakonodavstvo sa evropskim kao što su se i obavezali potpisujući i ratifikujući mnoge međunarodne konvencije.
Ovo je mnogo kraći put da preko svojih partijskih poslanika sve ovo urade brže i lakše, a ne da obećavaju sve ono što nije u nadležnosti Predsednika Republike. Mnogo je veći njihov uticaj na poslanike ” po principu kako tata kaže” parijski, a ne narodni poslanici moraju da rade.
Ovakvim svojim obećanjima skoro svi predsednički kandidati obećavaju da će se baviti onim što im Ustav i Zakon ne nalažu. Kao da ih je neko do sada sputavao da se razračunavaju sa tim pojavama?!!!
Ovo je borba za vlast i očuvanje na vlasti a nikako borba za “narod” i interese naroda .

Josip Bogić, bivši načelnik Odeljenja za suzbijanje finansijskog organizovanog kriminala
Proceduralna greška Bezbednosno informativne agencije zbog koje je ključni dokaz neupotrebljiv, te desetine odlaganja obeležila su suđenje sudiji i okrivljenom u slučaju "zozovača" koga je taj sudija oslobodio krivice. Optužnica tvrdi da je zauzvrat dobio stan u Budvi, a odbrana tvrdi da je optuženi sudiji vraćao dug i da to niej korupcija već "glupa životna situacija". (1)
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu do sada je izrekao 17 presuda protiv države Srbije, na osnovu kojih je građanima iz budžeta isplaćeno nešto (3)
Poverenik za informacije od javnog značaja obeležio je 3 godine efektivnog delovanja. Od 1. jula 2005. godine, kad su obezbeđeni minimalni uslovi za početak rada u Službi Poverenika za informacije registrovano je 4.668 predmeta, većinom žalbi, a rešeno 3.928. (6)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)