Poverenik za informacije od javnog značaja obeležio je 3 godine efektivnog delovanja. Od 1. jula 2005. godine, kad su obezbeđeni minimalni uslovi za početak rada u Službi Poverenika za informacije registrovano je 4.668 predmeta, većinom žalbi, a rešeno 3.928. Oko 90 odsto onih kojima su prethodno bile uskraćene informacije od javnog značaja, dobili su ih nakon obraćanja Povereniku za informacije. Oko 7 odsto žalbi je odbijeno ili odbačeno. U nekoliko procenata, kad informacije nisu dobijene ni nakon naloga Poverenika, razlog je to što Vlada Srbije, čija je to zakonska obaveza nije aktivirala mehanizme za obezbeđenje izvršenja odluka Poverenika.
Radi edukacije zaposlenih u organima vlasti, građana i novinara Poverenik je, uglavnom, u saradnji sa civilnim sektorom realizovao veoma veliki broj seminara. Objavljeno je više izdanja vodiča kroz Zakon, uključujući izdanja na svim jezicima nacionalnih manjina. Objavljen je i Katalog organa javne vlasti koji obuhvata oko 11 hiljada subjekata.
Statistički podaci govore da smo, moji saradnici i ja, uspeli da postavimo na noge novi državni organ. Mislim da u prilog tome govore i zaista dobre ocene i formalna priznanja domaćih i stranih eksperata, SE, EU i OEBS-a, udruženja novinara, i što je najvažnije, građana.
Dobro je što su rezultati ostvareni u neadekvatnom prostoru, sa nekoliko puta manjim brojem saradnika i uz značajno manji utrošak budžetskih sredstava u odnosu na predviđene. Međutim, nije dobro što se rad u neadekvatnim uslovima negativno odražava na ažurnost delovanja Poverenika. Zaista je teško shvatljivo trogodišnje nerešavanje veoma opterećujućeg, a za državu ipak trivijalanog problema prostora, utoliko pre što se npr. Nacionalnim programom za integracije Srbije u EU i predlogom Zakona o zaštiti podataka o ličnosti predviđa veoma značajno proširenje delokruga pa samim tim i dalje uvećanje obaveza Poverenika za informacije.
Ostvarivanje evropskih pravnih standarda nije stvar lepih želja i priča, već realnog života i prakse i zato zahteva i potrebne administrativne kapacitete i odgovarajuće normativno okruženje.
Prvo podrazumeva obavezu Vlade Srbije da konačno, bez daljeg odlaganja obezbedi adekvatne uslove za smeštaj i rad Službe Poverenika za informacije i aktivira mehanizme za obezbeđenje izvršenja odluka Poverenika i za odgovornost prekršioca Zakona.
Drugo podrazumeva obavezu hitnog usvajanja i stvarne primene nekoliko komplementarnih zakona, od kojih u mnogome zavisi, kvalitet ostvarivanja slobode pristupa informacijama. Na prvom mestu je svakako Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Njegovo usvajanje i funkcionalna primena su važni ne samo radi približavanja tzv. „beloj šengenskoj listi“ nego i da bi se predupredili rizici mogućih povreda ljudskih prava, čijih potencijalnih dimenzija, kao društvo, čini se nismo ni svesni.
Ništa manje nam je potreban i Zakon o klasifikaciji tajnih podataka. U odsustvu takvog savremenog zakona, moguće je da se, na osnovu odavno prevaziđenih ili sasvim proizvoljnih kriterijuma status „poverljivih“ daje ne samo informacijama koje to ne zaslužuju nego čak i onim iza kojih se kriju potpuno nelegitimni interesi.
Konačno ne smemo potcenjivati ni činjenicu da smo jedina bivša socijalistička zemlja koja se nije odazvala apelu SE, iz više od deceniju stare Rezolucije o razgradnji nasleđa bivših totalitarnih režima. Nismo doneli nikakav zakon o postupanju sa dosijeima tajnih službi bivšeg režima, sa svim negativnim konsekvencama koje iz toga proizilaze.
.jpg)
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja
Koliko su u Srbiji zaštićeni oni koji ukažu na nepravilnosti ili neefikasno trošenje narodnog novca pokazaće vreme i sud u slučaju građevinskog inspektora iz Novog Sada, Zorana Jovanovića. (0)
Na prvi pogled se može činiti da zakon kojim se štite podaci o ličnosti nema neposrednog dodira sa korupcijom i borbom protiv korupcije. Međutim, te veze postoje, a u slučaju Srbije su i dodatno ojačane vezom koja postoji između predloženog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ostalih antikorupcijskih propisa. (3)
Smanjenje broja dozvola i skraćenje roka za njihovo izdavanje jedna je od obavezujućih preporuka za borbu protiv korupcije koju Srbija treba da ispuni. Telo Saveta Evrope koje nadgleda borbu protiv korupcije - GREKO (Grupa država za borbu protiv korupcije) izdalo je u junu 2006. godine izveštaj u kome je Srbiji dato 25 preporuka. Posle dve godine, u junu 2008. GREKO je zaključio da je Srbija na zadovoljavajući način ispunila 12, a delimično 13 preporuka. Do kraja 2009. godine i tih 13 moraju biti ispunjene. (0)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.