U verovatno naručenom intervjuu, čiju sadržinu je kasnije preneo i RTS, direktor RTS-a sasuo je pravu salvu prizemnih diskvalifikacija i uvreda na moj račun, uključujući i te da sam nečiji kurir ili patuljak. Ipak, to nije povod za moje reagovanje. Već sam imao prilike da budem izložen sličnim verbalnim atacima nekih javnih funkcionera sličnog mentalnog sklopa. Ni tada nisam reagovao na primitivizam, neću ni sada. Mislim da prostakluci i jeftini pokušaji diskvalifikacije uvek sami najbolje govore o onima koji se njima koriste i da je zato reagovanje na njih suvišno.
Ali svojom izjavom direktor RTS, osim gore pomenutih, pokazao je i neke stvari, na koje moram reagovati. Nije privatna stvar čoveka koji je direktor informativnog javnog servisa to što nema ni najelementarnije predstave o obavezama koje, po zakonu, ima prema javnosti. Nije to ni njegova nesposobnost da razlikuje budžet i završni račun budžeta. A pogotovo to nije slučaj sa njegovim upuštanjem u sasvim očigledno dezinformisanje javnosti.
Direktor RTS providno igra na kartu animoziteta koji deo javnosti ima prema NVO, animoziteta koji javni servis pod njegovim rukovodstvom neodgovorno pothranjuje. Zato i naglašava činjenicu da je tražilac informacije NVO sa čijom predsednicom je direktor RTS-a još odavno u javnom sukobu. Sam, do krajnosti subjektivan, pokušava, da i povereniku za informacije imputira nekakvu subjektivnost. A svakom imalo objektivnom, savršeno je jasno da je potpuno svejedno ko je tražilac informacije. Jer, ko god da je, mora biti nesporno da finansiranje manifestacije koja je koštala milione evra javnog novca mora da bude javno.
Direktor RTS dezinformiše javnost i u pogledu predmeta mog naloga i vremena za njegovu realizaciju izjavom “kompromitovao je svoju funkciju tražeći da za tri dana završimo budžetski obračun”. A nije tražen nikakav završni obračun ili izveštaj, već budžet EVROSONG-a. Dakle, dokument koji predstavlja plan, projekciju potrebnih sredstava za finansiranje manifestacije, dokument kakav se, obavezno priprema za svaku veliku manifestaciju, znatno pre, mesecima pre njenog održavanja.
U skladu sa nevednim, tražilac informacije obratio se RTS-u još 31. marta. Svih 15 dana koje je imao na raspolaganju RTS je ignorisao taj zahtev, i kad je žalba izjavljena, ponašao se na manje više isti način i pored zahteva Poverenika da se izjasni, ni jednom jedinom rečju nije obrazložio svoj stav u vezi sa budžetom. Poverenik, izjavljenu žalbu, zbog ogromnog priliva predmeta nije rešio u zakonskom roku, već po proteku istog, ali je konačno doneo odgovarajući nalog. Sada svojim izjavama direktor RTS-a pothranjuje sumnje da li uopšte postoji budžet EVROSONG-a. A eventualno nepostojanje tog dokumenta upućuje na jedan, zaista izuzetno neprijatan zaključak - da je EVROSONG finansiran, u stilu “uzmi ago koliko ti drago,” bez ikakvog plana.
A za dokument, čiju izradu direktor RTS najavljuje rečima “imamo tri meseca da najpre Dinkić i organizacioni odbor prihvate izveštaj, a potom da papiri prođu kroz upravni odbor RTS”, jasno je da bi trebao biti izveštaj o realizaciji budžeta. Za sada još niko nije tražio, a biće dobro, da se pre nego što ga iko zatraži, objavi na veb sajtu RTS što je odavno trebalo uraditi sa budžetom.
Za razliku od direktora RTS-a, ja nisam ni cinik ni mizantrop. I zato i kao građanin i kao funkcioner ove države mogu da mu poželim da taj izveštaj bude prihvatljiv ne samo za vlast, iza čijih širokih leđa, reklo bi se, direktor već namerava da se zakloni nego i za kompletnu javnost. Ali, iz iskustva znam da bezobrazna, gotovo panično nervozna reakcija na nalog poverenika za informacije ni malo ne povećava šanse da tako i bude, naprotiv.
.jpg)
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja
Hrvatski državljanin Robert Matanić, koji je uhapšen u vezi sa ubistvom novinara Ive Pukanića, 2005. godine je bio osuđen u Negotinu na dve i po godine zbog neovlaštenog držanja oružja, a zatim je izručen Bugarskoj gde je bio osumnjičen za ubistvo. (0)
Novi Zakon o javnim nabavkama je već duže vreme u pripremi. Nakon usvajanja Zakona 2002, kao jednog od prvih antikorupcijskih propisa u Srbiji nakon političkih promena iz 2000-te godine, uočene su mnoge nedorečenosti ili nepreciznosti koje su stvarale probleme naručiocima, ponuđačima i državnim organima. (0)
Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da je Srbiji potrebno novo izborno zakonodavstvo kako bi građani glasali za pojedince, a ne za stranačke liste. "Ministarstvo će pokušati ponovo da pridobije političke partnere za promenu izbornog zakonodavstva", rekao je Marković u intervjuu agenciji Beta. (0)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predlog zakona o klasifikaciji informacija i predlog izmena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koje su Skupštini prošle godine podnele nevladine organizacije prikupivši oko 70.000 potpisa građana, nalaze se u skupštinskoj proceduri, ali je neizvesno kada će biti uvršteni u dnevni red. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.
NE slazem se sa ovim. Mislim da gore navedeno govori o obojci, a sabic se krije iza 'kulturne' pojave.