Nesporna je obaveza vlasti da u svim, pa i u donekle neredovnim prilikama, obezbeđuje ostvarivanje Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Posebno je važno da se na odgovarajući način reaguje kada se ostvarivanje tih prava i sloboda dovodi u pitanje postupcima koji se mogu tumačiti ili kao potpuno nepoznavanje ili kao svesno kršenje čak i elementarnih pravnih standarda u ovoj oblasti.
Kad je reč o ostvarivanju slobode pristupa informacijama ilustrativan primer predstavljaju tužbe koje je protiv rešenja Poverenika podneo ne mali broj organa vlasti. U postupku za pristup informacijama odlučuje se o pravu tražioca informacija, a ne o pravu organa vlasti. Organ vlasti od koga je informacija tražena nije stranka već je prvostepeni organ u postupku, u kome je Poverenik za informacije drugostepeni. Prvostepeni organ, nema i ne može imati pravo na tužbu protiv rešenja drugostepenog organa. Iako je to stvar koju bi morali znati i studenti prava, svedoci smo nonsensa da se neki u našim organima vlasti ponašaju kao da to ne znaju, ignorišući čak i činjenicu da je Vrhovni sud Srbije u svih 20-tak slučajeva u kojima je do sada rešavao po ovakvim tužbama, tužbu odbacio kao nedopuštenu.
Ovakvo traćenje novaca poreskih obveznika i vremena Vrhovnog suda dodatno zabrinjava, jer se podnošenje nedopuštenih tužbi pokušava koristiti kao nekakvo „pravno opravdanje“ za nepružanje traženih informacija. Davanje informacija se odlaže do sudske odluke, a unapred se računa s tim da će postupak pred sudom trajati uobičajeno dugo. I to je svakako još jedan pravni nonsens, budući da bi morali znati da podnošenje tužbe u upravnom sporu, čak i kad je tužba dopuštena, samo po sebi, ne odlaže izvršenje konačnog rešenja.
Možda je moguće da se u jednom broju slučajeva i radi o elementarnom neznanju, ali je sigurno prisutno i svesno ignorisanje pravnih standarda. Ali, bez obzira šta je uzrok, obaveza je demokratske vlasti da spreči izigravanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava javnosti, pa ni turbulentne političke prilike ne bi smele biti opravdanje za nepreduzimanje adekvatnih mera od strane nadležnih u izvršnoj vlasti – od edukacije do odgovornosti.
.jpg)
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja
Koliko su u Srbiji zaštićeni oni koji ukažu na nepravilnosti ili neefikasno trošenje narodnog novca pokazaće vreme i sud u slučaju građevinskog inspektora iz Novog Sada, Zorana Jovanovića. (0)
Na prvi pogled se može činiti da zakon kojim se štite podaci o ličnosti nema neposrednog dodira sa korupcijom i borbom protiv korupcije. Međutim, te veze postoje, a u slučaju Srbije su i dodatno ojačane vezom koja postoji između predloženog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ostalih antikorupcijskih propisa. (3)
Smanjenje broja dozvola i skraćenje roka za njihovo izdavanje jedna je od obavezujućih preporuka za borbu protiv korupcije koju Srbija treba da ispuni. Telo Saveta Evrope koje nadgleda borbu protiv korupcije - GREKO (Grupa država za borbu protiv korupcije) izdalo je u junu 2006. godine izveštaj u kome je Srbiji dato 25 preporuka. Posle dve godine, u junu 2008. GREKO je zaključio da je Srbija na zadovoljavajući način ispunila 12, a delimično 13 preporuka. Do kraja 2009. godine i tih 13 moraju biti ispunjene. (0)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.
Primera radi: Na glavnoj raspravi (u predmetu koji se vodi i pred medjunarodnim sudom) održanoj 07.03.2008 pre opštinskim sudom u Kragujevcu saslušan je ‘’svedok’’ tuženika vlasnika nazovi Projekt biro Mihajla Zaljevskog, Mitrašević Slavoljub, koji je pred sudom davao lažne iskaze čime je on na osnovu člana
223 ZKP-a, u vezi čl. 224 ZKP počinio krivično delo davanja lažnog iskaza iz
čl. 206 KZ RS.
Ovde niko nije uhapšen, tuženik ne niti njegov ''svedok'' sa kojim je on delio plen iako je ovo poznato još od 2001. godine. Neka bilo ko pokuša da sazna istinu i neka se uveri da se ona svakodnevno sahranjuje a kako bi se maksimalno zaštitili krimosi. To je stvarnost Srbije.