Nesporna je obaveza vlasti da u svim, pa i u donekle neredovnim prilikama, obezbeđuje ostvarivanje Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Posebno je važno da se na odgovarajući način reaguje kada se ostvarivanje tih prava i sloboda dovodi u pitanje postupcima koji se mogu tumačiti ili kao potpuno nepoznavanje ili kao svesno kršenje čak i elementarnih pravnih standarda u ovoj oblasti.
Kad je reč o ostvarivanju slobode pristupa informacijama ilustrativan primer predstavljaju tužbe koje je protiv rešenja Poverenika podneo ne mali broj organa vlasti. U postupku za pristup informacijama odlučuje se o pravu tražioca informacija, a ne o pravu organa vlasti. Organ vlasti od koga je informacija tražena nije stranka već je prvostepeni organ u postupku, u kome je Poverenik za informacije drugostepeni. Prvostepeni organ, nema i ne može imati pravo na tužbu protiv rešenja drugostepenog organa. Iako je to stvar koju bi morali znati i studenti prava, svedoci smo nonsensa da se neki u našim organima vlasti ponašaju kao da to ne znaju, ignorišući čak i činjenicu da je Vrhovni sud Srbije u svih 20-tak slučajeva u kojima je do sada rešavao po ovakvim tužbama, tužbu odbacio kao nedopuštenu.
Ovakvo traćenje novaca poreskih obveznika i vremena Vrhovnog suda dodatno zabrinjava, jer se podnošenje nedopuštenih tužbi pokušava koristiti kao nekakvo „pravno opravdanje“ za nepružanje traženih informacija. Davanje informacija se odlaže do sudske odluke, a unapred se računa s tim da će postupak pred sudom trajati uobičajeno dugo. I to je svakako još jedan pravni nonsens, budući da bi morali znati da podnošenje tužbe u upravnom sporu, čak i kad je tužba dopuštena, samo po sebi, ne odlaže izvršenje konačnog rešenja.
Možda je moguće da se u jednom broju slučajeva i radi o elementarnom neznanju, ali je sigurno prisutno i svesno ignorisanje pravnih standarda. Ali, bez obzira šta je uzrok, obaveza je demokratske vlasti da spreči izigravanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava javnosti, pa ni turbulentne političke prilike ne bi smele biti opravdanje za nepreduzimanje adekvatnih mera od strane nadležnih u izvršnoj vlasti – od edukacije do odgovornosti.
.jpg)
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja
Proceduralna greška Bezbednosno informativne agencije zbog koje je ključni dokaz neupotrebljiv, te desetine odlaganja obeležila su suđenje sudiji i okrivljenom u slučaju "zozovača" koga je taj sudija oslobodio krivice. Optužnica tvrdi da je zauzvrat dobio stan u Budvi, a odbrana tvrdi da je optuženi sudiji vraćao dug i da to niej korupcija već "glupa životna situacija". (1)
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu do sada je izrekao 17 presuda protiv države Srbije, na osnovu kojih je građanima iz budžeta isplaćeno nešto (3)
Poverenik za informacije od javnog značaja obeležio je 3 godine efektivnog delovanja. Od 1. jula 2005. godine, kad su obezbeđeni minimalni uslovi za početak rada u Službi Poverenika za informacije registrovano je 4.668 predmeta, većinom žalbi, a rešeno 3.928. (6)
Nekoliko važnih antikorupcijskih zakona u Srbiji, usvojenih prethodnih godina, predstavljali su potpunu novosti i tek su kroz praksu iskazali prednosti i nedostatke. Posle par godina primene stručna javnost pokrenula je inicijative za izmene, zakonodavci i izvršna vlast su se složili da su izmene neophodne, u nekoliko slučajeva urađeni su modeli i nacrti izmena... i tu se stalo. (0)
Predstavnici većine stranaka u Skupštini Srbije slažu se da je neophodno usvojiti Zakon o klasifikaciji i izmeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Za opoziciju je dokaz neophodnosti usvajanja tih zakona bilo odbijanje pojedinih javnih preduzeća da saopšte plate članova i predsednika upravnih odbora. Pojedine stranke spremne su da podrže tekst koji su predložili eksperti iz nevladinog sektora. (0)
U sekciji dokumenti za sada možete pogledati najvažnije zakone kojima se u Srbiji uređuje oblast organizovanog kriminala i korupcije. (0)
Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Portala Argus niti Novinske agencije Beta.
Primera radi: Na glavnoj raspravi (u predmetu koji se vodi i pred medjunarodnim sudom) održanoj 07.03.2008 pre opštinskim sudom u Kragujevcu saslušan je ‘’svedok’’ tuženika vlasnika nazovi Projekt biro Mihajla Zaljevskog, Mitrašević Slavoljub, koji je pred sudom davao lažne iskaze čime je on na osnovu člana
223 ZKP-a, u vezi čl. 224 ZKP počinio krivično delo davanja lažnog iskaza iz
čl. 206 KZ RS.
Ovde niko nije uhapšen, tuženik ne niti njegov ''svedok'' sa kojim je on delio plen iako je ovo poznato još od 2001. godine. Neka bilo ko pokuša da sazna istinu i neka se uveri da se ona svakodnevno sahranjuje a kako bi se maksimalno zaštitili krimosi. To je stvarnost Srbije.